Malo iz povijesti

Uzgoj kamenica datira još iz doba antike i Rimljana o čemu svjedoče spomenici i pisane izjave različitih autora iz tog doba. Ljudi su rano prepoznali njihovu prehrambenu vrijednost i kakvoću, pa se može reći da je kamenica kao kultura veoma stara. Uzgajanje kamenice je moguće samo na određenim prostorima zbog njezinih „istančanih“ zahtjeva u pogledu uvjeta u okolišu i njezine velike osjetljivosti. Unatoč tome kamenica se sa različitim uspjehom uzgaja na relativno velikom prostoru u različitim krajevima svijeta, na različite načine, pod raznoraznim uvjetima i s različitim uspjehom

Životni vijek kamenice

Spominjana već i u Ilijadi, kamenica je kao cijenjena poslastica ukrašavala stolove Rimljanima. Tijelo kamenice je smješteno unutar dviju nesimetričnih ljuštura, lijeva udubljena ljuštura služi za prihvaćanje za podlogu, desna je ravna, a ih spaja jaki mišić. Kamenica spada u dvospolne životinje, tj. nosi i jaja i sjeme. Budući da se jaja i sjeme u kamenici ne razvijaju u isto vrijeme, gotovo nikad se ne dogodi da sjeme oplodi jaje iste kamenice. U oplodnji morske struje imaju ulogu posrednika, otvorena kamenica dočekuje sjeme nošeno morskim strujama i dolazi do oplodnje unutar njega. Nakon nekog vremena iz oplođene jajne stanice nastane ličinka. Izbacivanje zrelih ličinka ovisi o temperaturi mora i drugim čimbenicima, obično u toplijem dijelu godine. Sazrele ličinke napuštaju kamenicu i, pokretanjem trepetljika ili nošene strujama lebde u moru čak i do dva tjedna, dok ne naiđu na čvrstu podlogu na kojoj će se nastaniti. Izlučivanjem vapnenaste sluzi iz cementne žlijezde, ličinka se pričvršćuje na podlogu, nakon čega slijedi razvoj mlade kamenice. Mnoge ličinke pojedu ribe ili ih raznesu struje prije nego pronađu odgovarajuću podlogu.

U Hrvatskoj je Malostonski zaljev osim po posebnosti bioloških uvjeta i geografskog položaja poznat i po uzgoju školjkaša. Kamenice iz ovog zaljeva su poznate po svojoj kvaliteti te su krajem 19. stoljeća, kao posebna poslastica pristizale do Beča, Praga i Pariza.

Malostonski zaljev i uzgoj kamenica

Malostonski zaljev dijeli se u nekoliko manjih zaljeva i uvala, dobro uvučenih u kopno kao i sam zaljev, tu su uvale Kuta, Miševac, Sige, Bistrina itd. U svim tim uvalama školjkaši se uzgajaju od davnine, ali najpogodnijim predjelom, koji ujedno ima i najveću povijest u uzgoju kamenica, smatra se zaljev Bistrina. Pretpostavlja se da je uvala Bistrina bila poznato uzgajalište kamenica još u doba Rimskog Carstva, na što upućuju pronađeni ostaci kamenica u rimskim iskopinama. Važnost Bistrine za uzgoj kamenica uočila je i Dubrovačka Republika, pa 1333. godine unajmila Bistrinu od bosanskog bana Stjepana Kotromanića. Nakon smrti bana Kotromanića Bistrina potpuno prelazi u ruke Dubrovčana. Iz arhivskih zapisa vidi se da je uzgoj kamenica bio uhodan i u rukama predstavnika Dubrovačke Republike u Stonu. Stonski knez je jedini imao pravo na uzgoj, pa ga je davao u zakup, a uzgajači su bili obvezni davati stanovitu količinu kamenicaPoslije pada Dubrovačke Republike općina Ston je uzimala Bistrinu u zakup od Austro-Ugarske Monarhije i ustupala koncesije privatnicima. Godine 1882. Bistrinu kupuje privatnik Bandur i iskorištava je sve do 1937. godine, kada prelazi u ruke veletrgovca i industrijalca Kolića. 1889. godine kap. Stijepo Bjelovučić je unaprijedio tehnologiju uzgoja, i znatno poboljšao proizvodnju kamenica, te je stonska kamenica 1936.godine osvojila zlatnu medalju u Londonu i dobila priznanje "Grand Prix". Iza Drugog svjetskog rata u Bistrini se osniva državno poduzeće "Kamenica" za uzgoj i iskorištavanje kamenica i drugih školjkaša. Poduzeće se širi i dobiva naziv "Jedinstvo", a 1972. godine udružuje se sa solanom u zajedničko poduzeće "Ivan Morđin Crni"; 1983. vlasnik poduzeća postaje Saponia-Osijek, a nakon privatizacije prelazi u ruke tvrtke Mepas iz Širokog Brijega (BiH). Godine 1999. poduzeće otkupljuje Veleučilište, danas Sveučilište, iz Dubrovnika s ciljem da na tradiciji uzgoja školjkaša na tom području izgradi moderni tehnološki centar za marikulturu.

Dva načina uzgoja kamenica

Uzgajališta kamenica između dva svjetska rata u Malostonskom zaljevu dijelila su se na racionalni i ekstenzivni uzgoj. Racionalni je podrazumijevao uzgoj na tadašnjim parkovima izrađenima u početku od drvenih konstrukcija, a zatim od betonskih vertikala u kombinaciji s drvenim nosačima. Ekstenzivni je uzgoj bio na granama trišlje, česmine, duba ili masline bacanima na "poste od kamenica", na unaprijed dogovorenim i utvrđenim lokalitetima u zaljevu. U ekstenzivnom uzgoju spomenuto se granje, ogoljeno od lišća, potapalo uz obalu da bi otežalo, a zatim bacalo na mjesta povoljna za prihvat ličinaka. Granje je se bacalo u mjesecu lipnju ili rujnu, i nakon 2,5 do 3 godine on se vadilo radi berbe kamenica. Taj se posao redovito obavljao u zimskim mjesecima, od siječnja do travnja. Od postavljanja granja u more do vađenja, tijekom te 2,5 do 3 godine nije bilo nikakvih poslova, niti su uzgajivači imali uvida u stanje samog uzgoja. Taj način uzgoja bio je vrlo nestalan. Znalo se dogoditi da se na jednoj grani prihvati tek pokoja ličinka, a druga bi bila prepuna, pa je na takvim granama jedna kamenica drugoj priječila razvitak. Grane su često raznašale struje, a one koje su bile bačene na muljevito dno, često su bivale zatrpane. Pola grana bi se našlo, a pola bi ponekad bilo izgubljeno. Sve je, dakle, bilo prepušteno slučaju. Zato se ovakav način i nazivao ekstenzivnim uzgojem. Racionalni uzgoj služio je se u početku crjepovima i granama kao kolektorima mlađi kamenica. Grančice s kamenicama potom su se upletale u kokosov konop i vješale o drvene katranirane stupove zabijene u morsko dno. Mnoštvo takvih stupova činilo je park ili morski vrt. Takav uzgoj je s vremenom napredovao i počeli su se koristiti metode od kostura od običnog drveta za vješanje strukova kamenica te nove metode cementiranja kamenica na konope, koji se vješaju za željezne profile na betonskim stupovima pa sve do plutajućih parkova, plastičnih kolektora i "kašeta" za uzgoj kamenica.

Kamenica kao turistički biser

Sa izvrsnim uvjetima za uzgoj školjkaša, pogotovo europske plosnate kamenice, Ostrea edulis,što duga tradicija školjkarstva na ovom području i pokazuje, uzgoj kamenica u Malostonskom zaljevu čvrsto je povezan s turizmom i ugostiteljstvom. Gastronomska ponuda restorana i hotela u okolici bazira se na kamenicama i jelima od morskih plodova, po čemu su najpoznatiji restorani i hoteli u Malom Stonu. Ova vrsta kamenica, autohtona za Sredozemlje, istočni Atlantik i Crno more najcjenjenija je vrsta kamenica u Europi. U hrvatskom dijelu Jadranskog mora, osim u Malostonskom zaljevu O. edulis se uzgaja i u Limskom kanalu.

"Naše more" 51(1-2)/2004.

"Naše more" 51(1-2)/2004.